Virovitica Online

Virovitica je ovih dana obogaćena još jednom knjigom – zbirkom pjesama naše mlade sugrađanke, studentice hrvatskog jezika i književnosti Alene Hrvoić. Nakladnik je Lions Club Vereucha Virovitica, urednica Marija Karácsonyi, predgovor pjesmama napisao je žirjanski pjesnik Roko Dobra. Promociju organizira Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica u četvrtak, 22. listopada.

O čemu sve razmišljaš i kakvi te osjećaji obuzimaju kad pomisliš na ovaj veliki događaj u svom životu – objavu prve zbirke pjesama?

- Ovo je veliki događaj za mene, a s njim se svakim danom rađaju novi osjećaji. Jedan od najljepših osjećaja je svakako osmijeh u srcu koji ovih dana treperi u meni.

Kada se rodila odluka da svoje pjesme, svoju intimu, podijeliš s ostalim ljudima – poznatim i nepoznatim?

- Sve je započelo prije dvije godine kada sam se prijavila na natječaj za sudjelovanje na Susretu mladih pisaca i pjesnika u organizaciji Društva hrvatskih književnika u Rijeci kada su neke od mojih pjesama dobile priznanje i bile objavljene u časopisu Književna Rijeka. To je bio korak za željom da nastavim dalje. Do tada, moje su pjesme živjele za mene i nisam ih imala potrebu dijeliti s drugima. Možda je to više bio osjećaj da za sve još nisam bila spremna sve do dana kada se, eto, nešto pokrenulo u meni i reklo mi, sada je vrijeme! To je onaj unutarnji glasić koji zna. Korak dalje bila je nova želja – moja prva knjiga. Svoje ideje ispričala sam profesorici Mariji Karácsonyi -  koja mi je ujedno predavala hrvatski jezik u srednjoj školi i odmah su se rađale ideja za idejom i evo nas sad ovdje!

Pjesnici su čuđenje u svijetu. Oni su, po vlastitim riječima, oblaci, albatrosi, visoki jablani… Uočavaš li razliku u sebi u odnosu na druge ljude? Po čemu se, po vlastitom mišljenju ili zapažanjima svojih bližnjih, izdvajaš?

- Ne bih rekla da uočavam neku veliku razliku u sebi u odnosu na druge ljude, već smatram da u svakome živi pjesnik, možda potajno, i samo je pitanje koliko tom unutarnjem biću dopuštamo da iziđe iz naših malih svjetova. On postoji u svakome od nas, u to vjerujem. Kod nekih će pisati, kod nekih pjevati, a kod drugih sanjariti. Važno je da ga poznajemo i dopuštamo da bude tu, negdje…

U zbirci se nalaze pjesme inspirirane različitim ljudima, događajima, trenucima… možeš li sama izdvojiti srž okosnice svojih pjesama. Kako bi ih ti najkraće prikazala, definirala?

- Svaka pjesma nosi svoju priču – to je jedino što mogu izdefinirati. Mislim da ne bih mogla reći, ova je pjesma ljubavna, a ova misaona, nego da se u njima prožimlje ljubavno i misaono.

Studentica si hrvatskog jezika i književnosti. Je li te netko od hrvatskih – ili svjetskih – pisaca nadahnuo za pisanje, nalaziš li bliskost i povezanost s nekim od pjesnika – u pristupu temi, načinu izražavanja, bilo kojem elementu pjesništva?

- Mnogo je pjesnika u kojima sam uživala čitajući njihovu poeziju. Najveći i najdraži mi je T. S. Eliot. Od ostalih…. C. Baudelaire, A. Rimbaud, E. A. Poe, Jean Rousselot…

Kako je došlo do suradnje s Lions Clubom?

- Od samog početka sam željela da, ukoliko dođe do promocije i prodaje knjige, prikupljena sredstva budu namijenjena u dobrotvorne svrhe. Upravo je to, tijekom razmišljanja o izdavaču, povezalo Lions Club, mene i moju knjigu. Urednica knjige dogovorila je sastanak s članicama, iznijele smo im svoju ideju i suradnja je bila dogovorena.

Što dalje? Kakve su ti želje vezane za sudbinu zbirke Bezimene, te planovi za daljnje umjetničko izražavanje?

- Svakako nastavljam pisati. Što se pak tiče Bezimenih, vidjet ćemo što će vrijeme donijeti. Trenutačno mi je najveća želja da svi oni koji uzmu u ruke moju knjigu pronađu barem malo sebe u njoj.

M. K.

Bezimene

Svjetlo dana ugledala je prva pjesnička zbirka Virovitičanke, 25-godišnje Alene Hrvoić, apsolventice hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Nakladnik je Lion Club Vereucha, urednica Marija Karácsonyi, a za grafičku izradu zaslužan je u izradi knjiga već mnogo puta dokazan virovitički Grafoprojekt.

U Bezimene  je uvršteno 59 pjesama, raspoređenih u pet ciklusa – Milost ovog vremena, Početak, Tragovi, Ispod duge i Povratak proljeću. Većina ih je bez naslova, po čemu je zbirka i nazvana.

Predgovor stihovima napisao je pjesnik Roko Dobra, iz čijeg ćemo teksta parafrazirati dijelove kako bismo ukratko prikazali zbirku.

Alenina poezija, piše Dobra, izvan je lokalnoga, teži svijetu intime, s ishodištem u imaginativnom, što često poprima slojevitost i smislove univerzalnoga. Stihovi su rasterećeni balasta opisivanja okoliša, a usmjereni sabiranju u bit, u trenutak impresije. Refleksije su to o različitim životnim manifestacijama. Pjesme su joj često, pogotovo one okupljene u određenom ciklusu, dijelovi jednog golemog mozaika koji pokušava obuhvatiti sve što je okružuje, muči i opterećuje, što propitkuje i promišlja.

Pjesme obilježava bogastvo izričajnih sredstava, sjajan ritam, prikladna dinamika i iznad svega sugestivnost, a pisane su slobodnim stihom, u čemu se autorica pokazala vrsnom.

Posvećujući svoju knjigu 'Svima koji vole, traže, vjeruju…' Alena Hrvoić kao da od čitatelja, možda i nesvjesno, traži one bliske sebi, svom temperamentu, svjetonazoru, svojoj humanosti i dobroti. Možda je to i bojazan mladoga pisca da neće biti prepoznat i shvaćen, što je uvijek moguće, ovisi tko otvori knjigu i s kojom namjerom.

No da za bojazan nema razloga potvrđuje i autor predgovora pjesnik Roko Dobra koji zbirku Bezimene nalazi lijepom i izrazito vrijednom, stihove mnogo, mnogo više od obećavajućih: 'pjesnička zbirka Bezimene, ovako produhovljeno koncipirana i sjajno ostvarena, zasigurno će, uvjereni smo, svojoj autorici osigurati dostojno mjesto u recentnom hrvatskom pjesništvu.'