Virovitica Online

fotografije: E. Koić

U Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica sinoć je predstavljena prva zbirka pjesama mlade Virovitičanke, Alene Hrvoić. Riječ je o zbirci „Bezimene" čije izdavanje potpisuje Lions club Vereucha Virovitica.

Na predstavljanju su sudjelovali Katarina Petrović, predstavnica nakladnika Marija Karácsonyi, urednica knjige Alena Hrvoić, pjesnikinja.

Pjesme je čitala Renata Turković, a u programu su sudjelovali i učenici Glazbene škole Jan Vlašimsky Virovitica. Cijena knjige je 50,00 kuna, a može se kupiti u virovitičkom Lions clubu.

Bezimene

Svjetlo dana ugledala je prva pjesnička zbirka Virovitičanke, 25-godišnje Alene Hrvoić, apsolventice hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Nakladnik je Lion Club Vereucha, urednica Marija Karácsonyi, a za grafičku izradu zaslužan je u izradi knjiga već mnogo puta dokazan virovitički Grafoprojekt.

U Bezimene  je uvršteno 59 pjesama, raspoređenih u pet ciklusa – Milost ovog vremena, Početak, Tragovi, Ispod duge i Povratak proljeću. Većina ih je bez naslova, po čemu je zbirka i nazvana.

Predgovor stihovima napisao je pjesnik Roko Dobra, iz čijeg ćemo teksta parafrazirati dijelove kako bismo ukratko prikazali zbirku.

Alenina poezija, piše Dobra, izvan je lokalnoga, teži svijetu intime, s ishodištem u imaginativnom, što često poprima slojevitost i smislove univerzalnoga. Stihovi su rasterećeni balasta opisivanja okoliša, a usmjereni sabiranju u bit, u trenutak impresije. Refleksije su to o različitim životnim manifestacijama. Pjesme su joj često, pogotovo one okupljene u određenom ciklusu, dijelovi jednog golemog mozaika koji pokušava obuhvatiti sve što je okružuje, muči i opterećuje, što propitkuje i promišlja.

Pjesme obilježava bogastvo izričajnih sredstava, sjajan ritam, prikladna dinamika i iznad svega sugestivnost, a pisane su slobodnim stihom, u čemu se autorica pokazala vrsnom.

Posvećujući svoju knjigu 'Svima koji vole, traže, vjeruju…' Alena Hrvoić kao da od čitatelja, možda i nesvjesno, traži one bliske sebi, svom temperamentu, svjetonazoru, svojoj humanosti i dobroti. Možda je to i bojazan mladoga pisca da neće biti prepoznat i shvaćen, što je uvijek moguće, ovisi tko otvori knjigu i s kojom namjerom.

No da za bojazan nema razloga potvrđuje i autor predgovora pjesnik Roko Dobra koji zbirku Bezimene nalazi lijepom i izrazito vrijednom, stihove mnogo, mnogo više od obećavajućih: 'pjesnička zbirka Bezimene, ovako produhovljeno koncipirana i sjajno ostvarena, zasigurno će, uvjereni smo, svojoj autorici osigurati dostojno mjesto u recentnom hrvatskom pjesništvu.'